Participacija i mediji - uloga novinara u PB
Koja je uloga medija i novinara u participativnim procesima poput participativnog budžetiranja? Što je novinarima potrebno za kvalificirano izvještavanje o participativnom budžetiranju? I kako lokalne vlasti mogu poticati kvalificirano medijsko izvještavanje? Napomene u nastavku teksta temelje se na iskustvima sa participativnim budžetiranjem u Njemačkoj, koje je prikupila Michelle Ruesch, predavačica na našem drugom seminaru.
a) Koja je uloga novinara u procesima participativnog budžetrianja?
Novinari mogu obavljati 5 temeljnih funkcija u kontekstu procesa participativnog budžetiranja:
1. Uvođenje PB na "dnevni red" i mobilizacija
Prije svega, novinari igraju središnju ulogu u stvaranju publiciteta. Događaj koji nije medijski pokriven jednostavno ne privlači pažnju javnosti. Isto vrijedi i za participativno budžetiranje. Procesi participativnog budžetiranja koji su pokriveni tek malenim tekstićem na posljednjoj stranici novina teško da će dostići razinu prave javne rasprave. Drugim riječima, novinari mogu participativnim procesima pomoći ostvariti vidljivost u javnosti. Bez vidljivosti participativni procesi su osuđeni na propast.
2. Oblikovanje javnog mišljenja o procesu
Nije bitna samo količina izvještavanja, kvaliteta istoga igra itekako važnu ulogu. Građanke i građani neće doživjeti kao uspješne procese koji su medijski negativno i pretjerano kritički pokriveni. Stoga će se i teže odlučiti sudjelovati u procesu koji priziva negativne konotacije.
3. Kritička analiza procesa (watchdog funkcija):
S druge strane, iako kritičko praćenje može naštetiti participativnim procesima, ono je svejedno vrlo bitno. Baš kao i u ostalim političkim procesima, mediji bi trebali djelovati kao "četvrta vlast", pored zakonodavne, izvršne i sudske vlasti. Mediji bi trebali vršiti važnu nadzornu funkciju, objektivno i podrobno pratiti poteze vlasti i gradske uprave te primjerice ukazivati na netransparentnosti.
Ipak, važno je ne biti pretjerano kritičan, i prije svega, uspostavljati primjerene usporedbe. Samo kvalificirani novinari u stanju su interpretirati statistike o participaciji na ispravan način te tako vršiti kritički, ali istovremeno objektivan nadzor nad procesom.
4. Prijenos informacija i "prevođenje" stručnog jezika
Iduća važna uloga novinara jest približavanje stručnog žargona javnosti. Dok se radnici u administraciji često muče kako bi svoje kompleksno i stručno znanje preveli na jezik razumljiv široj javnosti, upravo bi to trebala biti jedna od najbitnijih kompetencija dobrog novinara. Obradom i prezentacijom informacija koje pruža lokalna administracija, primjerice stvaranjem atraktivnih vizualizacija, novinari mogu značajno doprinijeti procesima participativnog budžetiranja.
5. Inzistiranje na (političkoj) odgovornosti i povratnoj komunikaciji prema javnosti
Novinari igraju bitnu ulogu i nakon faze informiranja i participacije. U tzv. fazi odgovornosti (accountability phase) upravo su novinari u najvećoj mjeri odgovorni da informacije o procesu donošenja odluka stignu i do javnosti. Od velike pomoći mogu biti i kritički novinarski upiti o tome kada će biti objavljene informacije o ishodima participativne faze. U praksi se, ipak, to često zaboravlja. Ne samo donositelji odluka, već i mediji pokazuju sklonost da procese participativnog budžetiranja smatraju zaključenima nakon završetka faze aktivne participacije, odnosno predlaganja i glasanja o projektima. Javnost vrlo rijetko dobije detaljno izvješće o praktičnim rezultatima participacije građana.
Uzmemo li u obzir nabrojane uloge novinara u kontekstu procesa partipativnog budžetiranja, postavljaju se sljedeća dva pitanja: Što je novinarima potrebno kako bi mogli pružiti informirane uvide u procese participativnog budžetiranja? Što jedinice lokalne samouprave mogu poduzeti kako bi omogućile kvalificiranije medijsko izvještavanje?
b) Kako lokalne vlasti mogu podržati aktivan i pozitivan angažman novinara tokom participativnog procesa?
Od presudne je važnosti uključiti i educirati novinare u ranoj fazi procesa. Povlačenje nespretnih i neodgovarajućih paralela između statistika participacije i opće populacije, recimo, jedna je od čestih grešaka koju novinari čine zbog nedostatka iskustva sa participativnim procesima, posebno s online procesima. Kako se ne bi morali oslanjati na individualna mišljenja, već formirati vlastito, medijskim radnicima su potrebne informacije, primjerice, o participativnim procesima u drugim gradovima, ciljevima, prilikama, ali i ograničenjima participativnog budžetiranja.
Osim pružanja relevantnih i pravovremenih informacija, ključni elementi su transparentnost i otvorenost procesa. Lokalne vlasti bi morale konstruktivno pristupati i usvajati eventualne medijske kritike, posebno stoga što mediji često odražavaju različite tendencije i mišljenja prisutne u društvu.
c) Kako novinari mogu podržati procese participativnog budžetiranja?
Očigledno, novinari ne smiju postati dio propagandne mašinerije lokalne vlasti. Nezavisno, kritičko novinarstvo jedan je od temelja demokracije. Ipak, s druge strane novinari moraju biti svjesni kako pretjerano kritičko izvještavanje može štetiti tek začetim pokušajima mobilizacije građana za participaciju. Važno je razumjeti kako su procesi participativnog budžetiranja još u relativno ranim fazama razvoja te da novinari imaju mogućnost na konstruktivan način pripomoći u oblikovanju novih modela participacije, kao i transparentnijeg donošenja odluka.
Nadalje, za novinare je ključno da se ne oslanjaju slijepo na tuđa mišljenja. Ako, naprimjer, gradonačelnik izrazi razočaranje brojem građana uključenih u participativno budžetiranje, novinar ne bi smio automatski zaključiti kako je odaziv bio prenizak, već kritički istražiti takve tvrdnje.
Sve navedeno, naravno, ne odnosi se samo na profesionalne novinare, nego i na bloggere, građane-novinare, komentatore na društvenim mrežama, itd. Svi bi oni trebali kritički promišljati vlastitu ulogu u participativnim procesima.
