PB - Od Porto Allegrea do Hrvatske

Iako se čin sasvim logičnim da bi javnost trebala imati udjela u odlučivanju o načinu trošenja javnih sredstava, odnosno građani u odlučivanju o gradskom proračunu, participativno budžetiranje (PB) relativno je nova politička praksa. Prvi ozbiljniji pokušaj ujedno je i najpoznatiji, a radi se o brazilskom gradu Porto Allegreu u kojem je 1989. godine radikalno lijeva Radnička stranka uvela ovaj inovativni model odlučivanja o javnim sredstvima, i to s jasnom vizijom – smanjiti ogromne nejednakosti u distribuciji sredstava i kvaliteti života između siromašnih i bogatijih dijelova grada.

U tom gradu od 1.5 milijuna stanovnika, svake je godine u proces participativnog budžetiranja uključeno tisuće građana i volontera koji, sudjelujući na nizu sastanaka i radionica na raznim razinama, odlučuju o otprilike 12 posto proračunskih sredstava. Rezultati? U prvih 8 godina broj kućanstava s pitkom vodom porastao je s 80 na 90 posto, udvostručio se broj djece upisane u škole, godišnje je asfaltirano 30 kilometara cesta u više siromašnih četvrti, a gradski prihodi su porasli za gotovo 50 posto.

Razumljivo je stoga da su građani čvrsto prigrlili PB te da je ta praksa odlučivanja nastavljena čak i nakon što je Radnička stranka izgubila vlast. Štoviše, model se ubrzano proširio Brazilom i Južnom Amerikom, pa do 2001. godine PB prakticira više od tri stotine lokalnih jedinica u Brazilu. Globalno širenje PB doživljava nakon 2001. godine kada se u Porto Allegreu održava 1. Svjetski socijalni forum, prilikom kojeg se stotine aktivista iz cijeloga svijeta upoznalo s ovim modelom političke emancipacije i participacije građana te su ga prenijeli u svoje zajednice.

Od tada do danas, PB se proširio svim kontinentima te ga prakticiraju tisuće jedinica lokalne samouprave, između ostalog, i New York, Berlin i Rim. Možda bi bilo točnije reći da se PB proširio u nekom obliku svim kontinentima, jer teško možemo reći da je model Porto Allegrea u potpunosti primijenjen i u, recimo, Europi, gdje se prakticiranje PB-a može učestalije poistovjetiti s pukim savjetodavnim procesima, često provođenim isključivo na Internetu. U svom nezaustavljivom širenju participativno budžetiranje prošle godine došlo je i do Pazina, a temelje za pravi participativni proces postavljamo i u Karlovcu, Malom Lošinju i Puli kroz projekt "Participativno budžetiranje: građani nadziru lokalni proračun", kojeg provodi Zelena Istra i partneri, a financira Europska unija, uz sufinanciranje Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske.

Participativno budžetiranje oblik je participativne demokracije koja ugrubo znači sudjelovanje građana u upravljanju javnim poslovima. “Sudjelovanje” je riječ vrlo rastezljivog značenja koja obuhvaća mnogo toga - od pukog povremenog provođenja savjetodavnih anketa među građanima o odabranim pitanjima do svakodnevnog, organiziranog sudjelovanja građana u raspravi i odlučivanju o svim relevantnim političkim pitanjima. Ta se višeznačnost krovnog pojma, razumljivo, prenosi i na pojam participativnog budžetiranja.

Prema jednoj definiciji, da bi se proces mogao nazvati participativnim budžetiranjem, mora zadovoljavati iduće kriterije:

1) mora uključivati raspravu o proračunu
2) mora uključivati barem razinu grada (odnosno jedinicu lokalne (samo)uprave koja ima izabrano predstavničko tijelo te određene ovlasti nad administracijom i resursima)
3) mora se događati svake godine
4) mora uključivati deliberativni oblik sastanaka s građanima
5) mora uključivati odgovornost političara prema rezultatima procesa

Zašto provoditi PB? Ukoliko je proces pažljivo osmišljen i proveden uz iskrenu političku volju (što, nažalost, i prečesto nije slučaj, koristi mogu biti “obostrane”, odnosno podjednako korisne za građane i za administraciju, a bez daljnjeg za demokratsku sliku društva. Neke od tih pozitivnih posljedica uključuju:

• smanjen prostor za korupciju
• preciznije i učinkovitije određivanje prioriteta zajednice
• povećanu kvalitetu razvoja zajednice
• pravedniju raspodjelu financijskih sredstava
• političko osnaživanje glas građana - educira ih i motivira na aktivnije djelovanje u zajednici
• povećanje međusobnog povjerenja građana i institucija vlasti
• razvijanje osjećaja zajedničkog vlasništva i odgovornosti građana i institucija vlasti.

Nadamo se da ćete se složiti s nama da se radi o vrlo bitnim ciljevima i za naše društvo. No, tu dolazimo i do naše odgovornosti, jer osim spomenute komponente iskrene političke volje “odozgo”, za istinsku uspješnost participativnih procesa, kao i demokraciju općenitije, jednako je važan, ako ne i važniji, angažman i aktivnost građana “odozdo”.

Vidljivo je to i iz praćenja životnog tijeka mnogih procesa participativnog budžetiranja. Naime, iako se model širi te se iz godine u godinu primjenjuje u sve više jedinica lokalne samouprave diljem svijeta, zamijećena je i visoka stopa "mortaliteta", odnosno mnogi su procesi kratkotrajni. Pomnije istraživanje pokazalo je da se uglavnom radi o procesima koji su pokrenuti "odozgo" i nisu ostvarili zadovoljavajući odziv građana. Istovremeno, često se radi upravo o konzultativnim, odnosno čisto savjetodavnim procesima tijekom kojih građani nemaju pravu moć odlučivanja, što onda i dovodi do smanjene motivacije za njihovo sudjelovanje, dok su procesi u kojima građani uistinu odlučuju puno dugovječniji i postižu znatno veću stopu sudjelovanja i angažmana građana.